- nicanjem zubi se pomeraju kroz viličnu kost;
- trošenje zubnih krunica dovodi do njihovog stalnog nicanja iz alveole(čašice);
- kontaktne tačke između zuba vremenom, zbog abrazije, postaju kontaktne površine, zbog čega se zubi neprekidno pomjeraju;
- rani gubitak mlečnih i stalnih zuba je praćen spontanim pomeranjem susednih zuba prema praznom prostoru.
Kako se zubi spontano pomeraju tako se sa njima seli i zubna čašica. Najveći broj ortodontskih aparata za lečenje malokluzija zasnovan je na dejstvu mehaničkih sila. Zbog toga se dejstvo sila mora brižljivo prilagoditi mogućnostima potpornih tkiva, jer bi u suprotnom došlo do njihovog oštećenja.
Pored mnogobrojnih faktora koji se moraju uzeti u obzir, prilikom planiranja ortodontske terapije najveći uticaj ima pre svega životno doba pacijenta. Odmah treba naglasiti da je životno doba pacijenta, u kome se mogu izvršiti ortodonstka pomjeranja, skoro neograničeno. Dozirane sile prouzrokuju pomjeranje zuba i posle 30-te, pa i 40-te godine života. Ali, kako ortodonstko lečenje u celini, tako i pomeranje zuba, brže je i uspešnije, a postignuti rezultati stabilniji, ako se terapija obavlja u mlađim uzrastima. Kod odraslih osoba, reakcije tkiva na ortodontske sile su nešto usporenije, tako da su pomeranja zuba sporija.
Svi ortodontski aparati (fiksni i mobilni) "rade" na istom principu. Upotrebom blage sile (i to u smislu guranja i povlačenja), delovi ovih aparata deluju na zube i njihove alveole (čašice). Tim laganim pritiskom se dešavaju dve stvari. Na strani gde je usmeren pritisak dolazi do aktivacije ćelija koje razaraju kost. U isto vreme se na suprotnoj strani aktiviraju ćelije koje stvaraju novu kost. na taj način cela alveola "putuje" noseći sa sobom i sam zub.
Na ovaj način je moguće pomerati sve zube.
Preuzeto sa sajta www.mojstomatolog.net
